Od 2002. umjetnici i kulturne organizacije ovdje počinju preuređivati tvorničke prostore pretvarajući ih postepeno u galerije, umjetničke centre, studija, dizajnerske tvrtke, restorane i barove. No počeci ovog kvarta daleko su od umjetničkog „štiha“ kojim odiše danas. Naime, 798 počiva na teritoriju gdje se nekada nalazio kompleks tvornica Dashanzi.
Ovaj je kompleks simbolizirao početak Plana socijalističkog ujedinjenja, vojno-industrijske suradnje između Sovjetskog Saveza i novonastale Narodne Republike Kine. Godine 1951. gradi se 156 zajedničkih tvornica u sklopu prvog Petogodišnjeg plana kineske vlade. U to je doba Kina bila u velikoj potrazi za modernim elektroničkim komponentama, no zbog ograničenog znanja na tom području te prema savjetu svojih sovjetskih istomišljenika, odlučuje zatražiti pomoć Istočne Njemačke.
Nijemci nisu samo prenijeli svoje stručno znanje Kinezima već su sudjelovali i u arhitektonskom projektiranju i uređenju tvornica gradeći ih u tipičnom Bauhaus-stilu. Radilo se o enormnim betonskim hangarima s velikim prozorima izgrađenim radi što većeg prodiranja prirodnog svjetla. Ono gdje se nekada prostiralo 640,000 kvadratnih metara širokog poljoprovrednog zemljišta u roku od par godina pretvorilo se u industrijski kompleks koji je kasnije službeno nazvan Ujedinjena tvornica 718. Ujedinjena tvornica 718 s proizvodnjom je započela 1957. godine i u to je doba svojim radnicima osiguravala velike socijalne naknade i životni standard koji je za tada siromašnu Kinu bio pravi luksuz: jeftin najam stanova, raznolike aktivnosti za slobodno vrijeme za djecu i odrasle poput plivanja, plesa, sportskih događanja, književnih klubova s domaćom i stranom literaturom (naravno, strana je literatura bila isključivo na njemačkom jeziku) i dr.
Tijekom kulturne revolucije (1966.-1976.) mnoge su propagandne parole kojima se koristio Mao Zedong bile ispisane po zidovima crvenom bojom. Ti se slogani i dan-danas nalaze na istome mjestu, no njihova je funkcija danas daleko drugačija od tadašnje („Mao Kitsch“). Tijekom godina se proizvodnja proširuje na veliki spektar vojne i civilne opreme. Nakon 10 godina rada, Ujedinjena Tvornica 718 djeli se na više manjih jedinica radi lakšeg rukovođenja. Tako nastaju podtvornice 706, 707, 751, 761, 797 te 798 po kojoj današnji umjetnički okrug i nosi naziv.
Međutim, tijekom ekonomskih reformi iz 1980. koje je predvodio tadašnji kineski predsjednik Deng Xiaoping, tvornica se našla pod velikim pritiskom. Nedostatak podrške vlasti – sudbina koja je tada zadesila mnoga poduzeća u državnom vlasništv –, uzrokovala je postupno propadanje Ujedinjene tvornice koje je kasnije dovelo do kompletnog zastarjenja kompleksa. Kasnih 80-ih i ranih 90-ih većina podtvornica prestaje s proizvodnjom, 60% radnika biva otpušteno, a ostatak rukovoditeljstva prelazi u agenciju za nekretnine pod nazivom Skupina za znanost i tehnologiju „Sedam zvijezda Huadian“ osnovanu radi nadzora industrijskog parka i pronalaženja stanara za napuštene zgrade.
Rođenje tvornice 798 kakvom je poznajemo danas počinje 1995. godine. Naime te se godine pekinška Središnja akademija za likovne umjetnosti u potrazi za jeftinim i velikim prostorom za svoje radionice privremeno nastanjuje u zapuštenoj tvornici 706. Do te je godine pekinška umjetnička scena djelovala na raznim adresama bez pravog središta u punom smislu te riječi. Godine 2000. te se radionice za stalno nastanjuju u napuštenim prostorijama, a 2001. godine počinju se naseljavati i prvi stranci. Malo-pomalo velike industrijske zgrade počinju privlačiti sve više i više umjetnika, što zbog svojeg kapaciteta što zbog jeftinog najma.
Od toga su dana mnoge kineske i inozemne galerije i udruge svoja sjedišta otvorile u 798 (od najpoznatijih su tu Beijing Tokyo Art Projects, 798 Space Gallery, Long March Foundation), a pokrenute su i mnoge izložbe (od kojih svakako valja izdvojiti Beijing Biennale i Dashanzi International Art Festival).
No 798 nije samo „umjetničko gnjezdo“ već i trendovsko mjesto puno loftova, kafića, izdavačkih tvrtki, restorana i klubova gdje mnogi mladi zalaze da bi vidjeli i bili viđeni.
U skladu s komunističkim uvjerenjima u kojima je nastao originalni 798, većina galerija ne naplaćuje ulaznice posjetiteljima niti izložbeni prostor izlagačima. 798 se uzdržava isključivo udomaćivanjem modnih revija (brandova kao što su Dior, Diane Von Furstenberg, Nike, Paul Smith) ili domjenaka velikih korporativnih kompanija (kao što su Omega, CCTV – Kineska središnja televizijska stanica, Visa i BMW).
Mnoge kineske zvijezde imaju stanove u ovom trendovskom kvartu, a među njima i cijenjeni umjetnik i arhitekt Ai Weiwei koji je sam projektirao i dizajnirao svoju kuću tik do 798. Zbog boemskog duha mediji prozivaju 798 kineskom inačicom njujorškog Greenwich Viallagea ili SoHoa.
Međutim, 798 ima i svojih negativnih strana. U nedostatku kontrole za najamninu, ona je u proteklih 10 godina narasla za više nula. Čisto usporedbe radi, najam je 2000. godine iznosio 0.8 RMB po kvadratnom metru (što je otprilike 0.74 kn), dok je već 2004. godine taj iznos narastao na 60 RMB (otprilike 55.70 kn). Mnogi su se vlasnici galerija počeli naglo bogatiti ocrtavajući sve veći nesrazmjer između njih i posljednjih tvorničkih radnika u zoni. Isto su se tako neki umjetnici požalili da 798 sve manje liči na prostor za razvijanje kreativnih ideja, a sve više na tipični trgovački centar na otvorenom gdje je sve može kupiti ili prodati.
Iako je bilo govora o tome da će 798 biti demoliran jer se nalazi na strateški povoljnoj poziciji između autoceste koja povezuje središte Pekinga sa zračnom lukom, to se, na sreću, nije dogodilo.
798 svakim se danom sve više širi i unapređuje, održavaju se mnoge zapažene izložbe i različita događanja, a mnogi mladi umjetnici nastavljaju sa svojim kreativnim radom.
Može se slobodno reći da je 798, svojim manama unatoč, jedna od najkreativnijih i najenergičnijih zona u Pekingu, ali i šire.
° http://www.798space.com/index_en.asp
° http://en.wikipedia.org/wiki/798_Art_Zone
° http://www.798district.com/
Autor: Mirena Čalmić
